Holandska knjiga razotkriva

 

skandal u obavještajnoj službi
Nakon što je bila zabranjena, ponovo je dostupna:

 

Holandska knjiga razotkriva skandal u obavještajnoj službi

 
General sa tri zvjezdice koje krase njegovu unifor­mu, postavlja pri­vatnog špijuna da njuška oko ko­merci­jalne kompanije. I to ne bilo koga: to je gene­ralova vlastita žena. Rat klanova unutar holandske obavje­štajne službe, u kojem građani koji ništa ne sumnjaju bivaju žrtve. Takav način rada bi se oče­kivao u Sjever­noj Koreji, a ne u Niskim Zemljama. Ipak, upravo to je autor Edwin F. Giltay iskusio – on živopisno opisuje sagu u Generalu zataškavanja (holandski: De doofpot­generaal ).

U svojoj knjizi, gospodin Giltay oslikava prilično oči­gle­dan čin agena­ta tajne službe koji se infiltriraju u kom­paniju za pružanje internet usluga gdje je on radio. U početku, uhoda je pokušala regrutovati gos­po­dina Giltaya kao vojnog analitičara. Istovremeno je, ipak, i sama bila nadgledana. U samom korijenu ovog odmje­ravanja snaga unutar holandske vojne obavještajne službe je bila neslavna rolna filma o Srebrenici koja je prikazivala ratne zločine, koju su slučajno razvile Holandske Oružane snage. Oficir zadužen za njegovo regru­tovanje je namjeravala da objelodani da film nije uopšte izgubljen – infomacija koja bi bez sumnje učinila neizvjesnim status odre­đenog generala sa tri zvjezdice.

General zataškavanja opisuje ovaj skandal špijunaže i služi kao činjenično svjedočenje kako je ova tajna operacija zataškavanja izmakla kontroli. U njihovoj tužbi protiv Nizozemske, Majke Srebrenice su upotrije­bile knjigu kao jedan od mnogih dokaza koji potvrđuju njihove tvrdnje. Ona doprinosi njihovom mišljenju da holandska vojska dijeli odgovornost za genocid.

Izdanje je naljutilo vrhovne vođe. Nakon pritužbi iz krugova vojne obavještajne službe, knjiga je zabra­njena. Ipak, Apelacioni sud u Hagu je presudio da njena istinitost nije upitna i poništio zabranu knjige. Štaviše, Apelacioni sud je potvrdio važnost publika­cije za javno mnijenje o Srebrenici.

 

General zataškavanja
General zataškavanja

De doofpotgeneraal od Edwin F. Giltay
Drugo revidirano holandsko izdanje
Izdavač Blue Tiger | 263 stranice
19.50 € uključujući dostavu u Holandiji

 

  

 

 

 

Zabrana govora poništena

AMSTERDAM, HOLANDIJA | 23. NOVEMBAR 2016 – Edwin F. Giltay prezentuje svoju knjigu na pozornici, nakon svoje po­bjede za slobodu štampe.

 
Vremenski slijed

2014

Publikacija

2015

Cenzura

2016

Zabrana poništena

2016

Novo izdanje

2017

Parlamentarna pitanja

 

 

Zabrana govora poništena

AMSTERDAM | 23. NOVEMBAR 2016 – Edwin F. Giltay prezentuje svoju knjigu na pozornici u Barts klubu ljubitelja knjige, nakon svoje pobjede za slobodu štampe.

 

 

 

Vijesti

Preko 300 članaka o  Generalu Zataškavanja objavljeno je širom svijeta. Izdvojene publikacije i televizijski isječci:

 

General zataškavanja dodan u kolekciju estonskog muzeja

DEN HAG | 5. MART 2021. – Muzej zabranjenih knjiga (Banned Books Museum) u Talinu, Estonija, je nabavio Generala Zataškavanja  nizozemskog autora Edwina F. Giltay-a. ‘Veoma smo sretni što smo izložili ovu knjigu i što obavještavamo javnost o ovoj priči’, kaže osnivač muzeja Joseph Dunnigan. Pročitajte više

 

SAOPŠTENJE General zataškavanja

5. MART 2021.      

Muzej zabranjenih knjiga (Banned Books museum)

 

General zataškavanja dodan u kolekciju estonskog muzeja

Muzej zabranjenih knjiga (Banned Books Museum) u Talinu, Estonija, je nabavio  Generala Zataškavanja (De doofpotgeneraal)  nizozemskog autora Edwina F. Giltay-a. Pročitajte manje

Nakon žalbi iz vojnih krugova, knjiga je 2015. godine zabranjena na sudu. U to vrijeme je ovaj istiniti triler bio dostupan već godinu dana. Apelacijski sud je oštro odbacio zabranu, nakon čega je objavljeno i drugo izdanje.

‘Veoma smo sretni što smo izložili ovu knjigu i što obavještavamo javnost o ovoj priči’, kaže osnivač muzeja Joseph Dunnigan. Prema riječima Giltay-a, ova ustanova ima veliki značaj: ‘Ovaj muzej je svjetionik slobode govora. To je nešto što se može samo pozdraviti.’

 

 

Holandija prikrila fotografije mrtvih Bošnjaka u Srebrenici

SARAJEVO | 21. JULI 2018. – Nizozemska dijeli odgovornost za genocid počinjen 1995. godine u Srebrenici. Činjenica da holandski bataljon UN-a nije učinio ništa da spriječi ubijanja, je trauma sa kojom se suočava ho­landsko društvo čak i danas, piše Al Jazeera  u ovom članku o Generalu zataškavanja. Pročitajte više

 

Tekst Jasmin AgiĆ

21. juli 2018.

KATARSKI TELEVIZIJSKI MEDIJ Al Jazeera         

 

Holandija prikrila fotografije mrtvih Bošnjaka u Srebrenici

Holandski publicista Edwin Giltay razotkrio je aferu zataškavanja * jer su fotografije koje je snimio oficir Johannes Rutten dokaz početka geno­ci­da u Srebrenici.

Holandija je zemlja koja snosi [djelomično] odgovornost za genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine a činjenica da holandski bataljon koji je bio stacioni­ran u UN-ovoj zaštićenoj enklavi nije ništa poduzeo kako bi spriječio ubijanja trauma je koja proganja holandsko društvo čak i dva desetljeća nakon što su se tragični događaji odvili. Pročitajte manje
Inertnost holandskih vojnika bila je dio holandske vojne strategije koji su, kako kaže Edwin Giltay, pisac knjige The Cover-up General, bošnjačko stanovništvo Srebrenice „prepustili“ vojnicima Vojske RS-a. U tim dramatičnim trenucima holandski oficir Johan­nes Rutten napravio je fotografije na kojima se vidi devet bošnjačkih leševa, što je dokaz vremenskog početka genocida, jer su snimci napravljeni 13. jula, dakle samo dva dana nakon pada Srebrenice.

U vašoj knjizi iznosite tezu da su holandski vojnici tokom pada Srebrenice snimili „kompromitirajuće“ fotografije. Da li su te fotografije snimljene po naređenju pretpostavljenih ili je vojnik koji ih je snimio radio to na svoju inicijativu i da li se na fotografijama nalaze prizori koji svjedoče da su vojnici vojske Republike Srpske (Srpske snage) počinili zločine genocida?

Iako vojnici holandskog bataljona nisu zaštitili Srebrenicu napravili su role fotografskog filma kao posmatrači Ujedinjenih nacija, veoma seri­ozno. Mnoge od tih fotografija su kasnije korištene kao dokaz počinjenih zlodjela, što je potvrdio i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu (ICTY). Ljiljana Piteša iz kancelarije tužilaštva u emailu koji mi je poslala 3. oktobra 2017 napisala je: “Željela bih podvući da je saradnja koju smo imali sa vojnicima holandskog bataljona, uključujući svjedočenje u našim slučajevima, bilo esencijalno za procesuiranje zločina genocida koji se dogodio u Srebrenici“.
S druge strane, samo je ograničen broj fotografija dospio do ICTY-a. Holandski advokati Klaas Arjen Krikke i Michael Ruperi, koji su zastupali preko 200 veterana iz holandskog bataljona u osmišljenoj pravnoj tužbi protiv njihovih bivših poslodavaca, požalili su se 28. novembra 2016, u članku koji je objavila holandska novinska agencija ANP, da je mnogo fotografija koje su načinili njihovi klijenti uništeno i da su to učinili njihovi pretpostavljeni. Ostatak fotografija oduzela im je vojno – obavještajna služba odmah po povratku iz Bosne. Advokat Krikke dodao je zlokobno: “Na vojnike holandskog bataljona izvršen je pritisak da ne objavljuju te fotografije“.
Želim napomenuti sljedeće: ne mogu tvrditi kao nespornu činjenicu da su vojnici holandskog bataljona primili naredbu da prave fotografije u Srebrenici. U svojoj knjizi opisujem, iz pozicije svjedoka, unutrašnji špijunski skandal koji se odigrao u Holandiji, a kojim se nasto­jalo prikriti i zataškati postojanje fotografija. Pa iako mediji neprekidno opisuju knjigu kao „knjigu o Srebrenici“ u njoj ne iznosim informacije iz prve ruke o događajima koji su se desili 1995.

Po vašim tvrdnjama fotografije je načinio poručnik Johannes Rutten zajedno sa još dvojicom holandskih vojnika. Kada su snimljene fotografije i pod kojim okolnostima? Osim toga, holandska obavještajna služba tvrdi da su role s filmovima uništeni ali vi ste drugačijeg mišljenja. Postoji li mogućnost da se ti filmovi i danas nalaze u arhivi obavještajnih službi? U knjizi pominjete i radio emisiju u kojoj je neimenovani oficir holandske vojske posvjedočio kako su holandski vojnici pomagali srpskoj vojsci da „ukrca“ bošnjačke muškarce u autobuse kojima će biti odvedeni na masovna stratišta?

Poručnik holandskog bataljona Johannes Rutten načinio je fotografije dramatičnih događaja u Srebrenici. Prema njegovom svjedočenju pred Haškim tribunalom on je ”nadgledao nešto za šta je vjerovao da je asistiranje poručnika holandske vojske i nekolicine vojnika holandskog bataljona u deportacijama populacije pomaganjem muslimanskoj izbjeglicama da napuste područje“.
Druge fotografije poručnika Ruttena pokazale bi tijela devetorice mrtvih Bošnjaka koji su ubijeni malo prije nego će on doći na to mjesto. Krv se još slijevala niz tijelo leševa. Dok je još bio u tom području na Ruttena i njegove kolege pucali su vojnici srpskih snaga. Tako da su oni riskirali svoje živote snimanjem tih fotografija. Sve se to desilo 13. jula 1995. godine u Srebrenici, dakle dva dana nakon pada enklave.
Ono što je bilo alarmantno za holandske vlasti jeste da bi fotografije devet tijela bile dokaz da su Srbi počinili genocid, a za holandsku vojsku dovoljan dokaz da djeluju. Iako je kasnije sve negirano, najviši oficiri holandske vojske su bili svjesni šta se događa u vrijeme kada su zločini činjeni, baš kao što je pukovnik Rutten izvijestio svoje nadređene o tome šta je vidio.
„Kada se pukovnik (veteran holandskog bataljona Johannes Rutten) na koncu vratio u Holandiju predao je role filma holandskoj vojno – obavještajnoj službi na razvijanje. Kasnije je obaviješten da je došlo do greške u procesu razvijanja i da se fotografije ne mogu razviti“, stoji u njegovom svjedočenju pred ICTY-om. Međutim, Peter Rutten (nije u srodstvu s pukovnikom Ruttenom) koji je vodio službenu policijsku istragu o fotografijama koje je napravio Johannes Rutten ubijeđen je da iza svega stoji smišljena zavjera. Prema Peteru Ruttenu rolne fotografskog filma su pohranjene negdje u arhivi.

Tvrdite da su Ministarstvo odbrane, obavještajna služba i vojno – obavještajna služba Holandije uložili mnogo truda da spriječe objavljivanje fotografija. Zašto su poduzete toliko složene i kompleksne operacije zataškavanja?

Prikrivene fotografije nisu napravile samo ekstremno loš PR našoj zemlji. Kada bi se obznanile one bi bile od koristi u sudskom procesu koji majke Srebrenice trenutno vode protiv države Holandije. Sjećam se da sam čuo kako se njihov advokat Marco Gerristen žalio, tokom molbe koju je podnosio 6. oktobra 2016. apelacionom sudu u Hagu, o tome kako su ključne i suštinske informacije zadržane od holandske države i kako takvo ponašanje šteti njegovom slučaju. Sve su to razlozi zbog kojih je holandska vojno – obavještajna služba inicirala operaciju zata­škavanja i služila se prijetećim mjerama da se fotografije ne pojave u javnosti.

[Aljazeera:] Iznosite i tezu da je na jednom sastanku u obavještajnoj službi donesena odluka da se učini sve kako se role filma ne bi pokazale javnosti pod izgovorom da se na taj način vojnici trebaju zaštiti. Zašto je donesena takva odluka?

Zaposlenica vojno – obavještajne službe, dok me pokušavala regrutovati kao analitičara 1998. godine, informisala me o tajnom sastanku na kojem je prisustvovala a na kojem se govorilo o zloglasnim rolama fotografskog filma koje je snimio poručnik Rutten. Prema njenim riječima iznesen je argument da ove fotografije ne bi nikada smjele biti objavljene u javnosti kako bi se zaštitili veterani holandskog bataljona. Jednom objavljene, u čitanim i popularnim magazinima, veterani bi mogli biti prepoznati od prijatelja koji bi onda mogli početi postavljati teška pitanja o njihovoj ulozi u Srebrenici. Ovo bi moglo biti dosadno za veterane…
Istina se prikriva u demokratskom društvu, to je šokantna istina. Fotografski dokazi početka genocida zataškani su od holandske vlade s ciljem da „naši momci“ mogu piti pivo sa svojim drugarima u lokalnim pubovima bez da budu izloženi propitivanjima o njihovom promašaju u Srebrenici.

Dok je ranije spomenuta uposlenica vojno – obavještajne službe bila neuspješna da me angažuje otkrio sam da je i ona sama tajno bila podvrgnuta nadzoru od drugog holandskog špijuna. Situacija je u potpunosti izmakla kontroli. U srcu ovog, u neku ruku rata, unutar vojno – obavještajne zajednice bile su zloglasne fotografije. Jedna frakcija željela je da objavi kako fotografije nisu u potpunosti izgubljene, dok je druga struja nastojala da ih zadrži u tajnosti.

Dalje, vaša knjiga je bila zabranjena u Holandiji ali je sud donio odluku da se omogući njeno objavljivanje. Ko je i zbog kojih razloga sprječavao njeno objavljivanje?

Ovaj skandal unutar vojno – obavještajne zajednice opisao sam u knjizi The Cover-up General  2014. Godinu dana nakon što je knjiga objav­ljena osoba koja me htjela regrutovati optužila me za ogovaranje i pokrenula je protiv mene pravnu tužbu, a sve uz podršku njenog bivšeg šefa iz obavještajne službe. Iznenađujuće, pobijedila je. Moja knjiga je zabranjena, što je bio jedinstven slučaj suzbijanja slobode izražavanja u Holandiji. Apelacioni sud u Hagu, s druge strane, rezolutno je poništio odluku. Na sreću, sudije koje su prostudirale sve dokaze, prepoznale su da je moja knjiga utemeljena na dokazima i presudila da je „tačna bez svake dvojbe“.
Stoga, The Cover-up General je ponovo izdata 2016. Dodao sam još osam poglavlja, opisujući svoju pobjedu za slobodu novinarskih prava.
Jedna od posljedica pravnog postupka je da ja više ne smijem otkrivati ime špijuna regrutera. Njeno ime mora ostati tajna.
The Cover-up General  dobio je odlične kritike i preko 40 preporuka koje su dali članovi holandskog parlamenta, novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom i vojni historičari. Čak je i ministarstvo odbrane moralo da reaguje nakon što mu je parlamentarna komisija naložila da razjasni šta je službeni stav ministarstva odbrane.
U odgovoru ministarstva pisalo je da moju knjigu „karakteriše lako čitljiv stil“ ali se tvrdi da je neistinita.
Međutim, ministarstvo je propustilo da prepozna presudu Apelacionog suda u Hagu i referirao se na raniju presudu koja je poništena. Ovo je veoma neizvjesno. Na nesreću, ministarstvo je bilo nespremno da razriješi skandal koji je osramotio oružane snage.
Srebrenica je najveći promašaj naše vojske, iako je vojsku potreslo nekoliko skandala prema kojima se neprimjereno odnosilo u bliskoj prošlosti. Izgleda da je postala praksa da se prema skandalima uspostavlja veoma neprofesionalan odnos.

Pišete i o tome da su se u vrijeme pada Srebrenice holandski vojnici ponašali neodgovorno, da nisu pružili nikakav otpor ili učinili bilo šta drugo da spriječe ubijanja ljudi. Kako objašnjavate njihovo ponašanje i nedostatak empatije i da li su holandski vojnici u Srebrenici dobili naređenje od komande holandske vojske da ne čine ništa i da li je „držanje po strani“ bila politika Holandije i holandske vojske?

Ne mogu naći riječi kojima bih opisao ponašanje holandskog bataljona u Srebrenici: Upravo su pripadnici holandskog bataljona razoružali Bošnjake u Srebrenici i obećali da će ih zaštititi. Štaviše, kada su Srbi pregazili enklavu, upravo su ih moji zemljaci predali na milost i nemilost njihovim arhineprijateljima, bez ijednog trenutka oklijevanja. Holanđani nisu ispalili niti jedan metak. Linije odbrane koje su iskopali Bošnjaci samo tako su predate u ruke srpskih trupa. Protivtenkovsko oružje iz holandskog arsenala nije uopšte korišteno.
Moram napomenuti da je 10. jula, dan prije nego će enklava pasti, Francuska ponudila pomoć holandskom bataljonu u sekciji snaga brzog odgovora kao i mogućnost izvođenja napada vrhunskim helikopterima Tiger i njihovim posadama. Svaki od ovih helikoptera mogao je lako eliminisati srpske tenkove za svega nekoliko minuta. Kako god, Holandija je odbila prihvatiti njihovu ponudu.
Ništa ne raditi i ne miješati se bila je tadašnja politika holandskog bataljona. Još za vrijeme obuke za misiju vojnici tog bataljona podu­čavani su kako tamo nema dobrih i loših momaka. Oni su samo trebali čekati svoje vrijeme. Zračna podrška je obećana u slučaju da se nešto dogodi.

Da li je Srebrenica najveća holandska kolektivna trauma modernog vremena?

Genocid u Srebrenici je najbolnija kolektivna trauma naše zemlje. Posebno je teško Holandiji da iznađe riječi za ovu sramotu ove tragične epizode, kada je već toliko mnogo laži izrečeno od vlasti. Transparentnost je ključna po mome mišljenju, ali čini se da holandska vojno – obavještajna služba misli drugačije.
Još jedna napomena: Zastrašujuće je da je u našoj navodno civiliziranoj zemlji legalno da naše tajne službe zastrašuju holandske građane i šire dezinformacije a sve u interesu države.

*) Ovo zataškavanje na vidjelo su iznijeli drugi holandski mediji.

 

 

Nizozemski Parlament: Ministar mora odgovoriti

DEN HAG | 14. SEPTEMBAR 2017. – Odbor za odbranu pri Predstavničkom domu je jedno­glasno odlučio danas da Ministar odbrane mora pružiti objašnjenje autoru Giltayu. Preneseno u TV programu o aktuelnos­ti­ma Hart van Neder­land. Pogledajte video isječke sa parlamen­tarkom Sadet Karabulut.

 

‘Vojska dobro poznaje metode zatrašivanja’

DEN HAG | 12. JANUAR 2017. – Upleo se u mrežu intriga unutar vojne obavještajne službe. Njegova je knjiga bila cenzurirana, ali je ta odluka poništena u žalbenom postupku. ‘Zapravo, ne, ne mogu me lako ušutkati’, ka­že Edwin Giltay o mjerama zastraši­vanja sada kada je objavljeno novo izdanje. Pročitajte više

 

Tekst Jeroen Stam

PRVOBITNO OBJAVLJEN NA HOLANDSKOM JEZIKU 12. JANUARA 2017. GODINE

U GEOPOLITIČKOM ČASPOPISU Novini.nl

 

‘Vojska dobro poznaje metode zatrašivanja’

Upleo se u mrežu intriga i rivaliteta unutar holandske vojne obavještajne službe. Svoja iskustva je dokumentovao na papiru u Generalu zata­ška­vanja. Dokumentarni triler je zabranjen odlukom suda, ali je ta odluka poništena na Apelacijskom sudu u Den Hagu. Zbog toga je autor Edwin F. Giltay nedavno objavio revidirano izdanje svoje knjige. Pročitajte manje

‘1998. godine — tada sam imao 27 godina — prijavio sam se za posao u holandskoj Kraljevskoj mornarici, i ostavio dobar utisak. Ubrzo nakon toga su me njihove kolege iz vojne obavještajne službe pokušali regrutovati; jedna od njihovih operativki me je pitala da postanem vojni ana­li­tičar. Ona se infiltrirala u ured kompanije za pružanje internet usluga Casema gdje sam u to vrijeme radio. Cijelo to vrijeme je ona, zapra­vo, bila tajno nadgledana od strane drugog špijuna i ova situacija je potpuno izmakla kontroli. U samom korijenu ovog odmjeravanja snaga unutar vojne obavještajne službe bila je zloglasna rolna fotografskog filma o Srebrenici koja je oslikavala ratne zločine. Jedna od strana je htjela objelodaniti da snimci na filmu nisu uopšte izgubljeni, druga je htjela držati ovu informaciju skrivenu.’

Zar nisu ove snimke greškom izradile holandske Oružane snage?
‘Radeći kod pružatelja internet usluga, pomenuta regruterka se požalila na nekoliko problema unutar vojne obavještajne službe. Rekla nam je da snimci o Srebrenici uopšte nisu izgubljeni. U stvari, ona je tvrdila da je lično vidjela fotografije. Njeni protivnici su je pratili preko uhode koja je, kako se ispostavilo, bila niko drugi do supruga generala Ad van Baala. Prema mojim informacijama, on je zaposlio svoju ženu kao privatnog špijuna. Van Baal je bio zamjenik komandanta holandske Kraljevske vojske u vrijeme dešavanja Srebreničke drame. Kada bi ove slike dospjele u javnost, to bi predstavljalo gubitak reputacije za njega i za oružane snage kakav nije viđen. Mi ovdje govorimo o početku genocida od strane Srba, u vrijeme kada je holandski bataljon bio tamo da zaštiti Srebrenicu. Iako su to porekli, vrh holandske vojske je bio potpuno svjes­tan grozota koje su se događale.’

Holandska vojska neće pozdraviti objavljivanje tvoje knjige.
‘Bivša regruterka je započela sudski spor protiv mene, tvrdeći da sam kriv za klevetu. Prema njoj, ja sam ocrnio njenu reputaciju. Prilično neo­bično: General zataškavanja je u ovom trenutku bio dostupan već skoro godinu dana. Dok smo bili na sudu, ona nije predočila nijedan dokaz koji bi potkrijepio njezine optužbe. Ona nije prikazala nijedan dokaz koji bi podržao njene prigovore. Dokumentacija koju sam ja predočio, dokazala je da je moja priča istinita. Ipak, knjiga je zabranjena, što je bilo potpuno neshvatljivo. Takva zabrana slobode štampe je jedinstvena u Holandiji. Apelacijski sud je, ipak, odlučno poništio ovu presudu. Srećom, sudije su prepoznale da je moja knjiga zasnovana na činjenicama. Zaista ne, nije me tako lako ušutkati.’

Da li se ministarstvo odbrane ikada umiješalo u intrige unutar vojne obavještajne službe?
‘Naprotiv. Nakon što sam zatražio od vlasti da istraže Casema aferu, bio sam na sve moguće načine spriječavan. U stvari sam bio zastrašivan. Ovo sam opisao u novom izdanju Generala zataškavanja, i dobro dokumentovao. Kada uzmete u obzir kako su različite obavještajne agencije pokušale da izvrše pritisak na mene, kako su me pokušali diskreditovati: to vam daje prilično dobar uvid u način rada naših uhoda. Vojska je uvijek znala kako zatrašiti; mnogi među bivšim vojnim osobljem Vam mogu ispričati par stvari o tome. Kada jednom javno iznesete prljavi veš vojske, osuđeni ste na nevolje. Moja priča je jedna od mnogih.’

Šta se nadate da će Vaša knjiga postići?
‘Jako bih bio zadovoljan kada bi se Casema afera uopšte istražila. Obavještajno osoblje je odgovorno za nelegalnu infiltraciju, zastrašivanje, provalu i krađu. I volio bih vidjeti razjašnjenom sumnjivu ulogu koju je igrao general Van Baal. Odgovarajući zadatak za ministarstvo odbrane. Što je još važnije: ova mračna afera vezana za Srebrenicu mora biti razjašnjena: poslije svega - ovdje se radi o genocidu. Vladino zastrašivanje koje sam lično iskusio, koliko god da je skandalozno, u usporedbi sa ovime je nebitno. Ukoliko bi vojska pokušala ponovo da me spriječi, pa, svi pokušaji dosada da me ušutkaju su se pokazali neuspješnima. Suprotstaviću im se u bilo koje doba.’

 

 

Zataškane srebreničke foto-rolne štite veterane da bi u miru popili čašu piva!

SARAJEVO | 30. OKTOBAR 2016. – Općepoznato je da su na tim foto-rolnama fotografije ubijenih Bošnjaka iz Sre­brenice, a tamo bi se mogle nalaziti i fotografije vojnika Dutchbata koji su pomagali Srbima u deportaciji boš­njačkoga stanovništva, piše Dnevni Avaz. Pročitajte više

 

Tekst Alosman Husejnović

30. Oktobar 2016.

Bosanski dnevni list Dnevni Avaz        

 

Zataškane srebreničke fotorolne štite holandske veterane da bi u miru popili čašu piva!

Edvin Giltej, holandski pisac, autor zabranjivane knjige o dokazima genocida

Općepoznato je da su na tim fotorolnama fotografije ubijenih Bošnjaka Srebrenice, a tamo bi se mogle nalaziti i fotografije vojnika Dutchbata koji su pomagali Srbima u deportaciji bošnjačkoga stanovništva. Imam mučna iskustva s agentima tajne službe, no general Van Bal i vojna taj­na služba (MID) sada su osramo ćeni. Pročitajte manje

Edvin Giltej (Edwin Giltay – 47), holandski pisac, autor je prošle godine zabranjene knjige “De doofpotgeneraal” (“General zataškavanja”), jedne od rijetkih zabranjenih u historiji zemlje ponosne na široke slobode. Knjiga govori o holandskom bataljonu u Srebrenici čiji je jedan pri­padnik zabilježio zločine u bazi u Potočarima jula 1995. godine, ali je fotorolna kasnije nestala bez traga u laboratoriju u Hagu.
Nedavno je Giltej objavio drugo, prošireno izdanje jer je prvo razgrabljeno nakon šokantne sudske zabrane. Iako je riječ o tzv. špijunskom skandalu (“Casema aferi”), koji se desio u prostorijama holandskog internet-provajdera “Casema”, centralno mjesto su, navodno, nestale i zagubljene fotorolne [djelomično] napravljene u kampu holandskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima, u dramatičnim danima genocida u Srebrenici.

Neželjeni svjedok

Autor uzbudljivog “non fiction” špijunskog trilera rado se odazvao pozivu da govori za “Dnevni avaz” jer je i sam tokom pisanja knjige kao i za potrebe odbrane na sudu postao blizak s tragedijom srebreničkih Bošnjaka s kojima danas dijeli iskrenu bol. U intervjuu za naš list Giltej govori o knjizi kojoj je u aprilu ove godine ukinuta sudska zabrana, a glavna tema ove kompleksne priče su “nestale” srebreničke fotorolne.

Zašto je Vaša knjiga izazvala toliko nemira u Holandiji da je i sam sud morao arbitrirati?

– Prije svega, činjenica je da sam ja holandski državljanin koji je bio neželjeni svjedok jednog vojnoobavještajnog skandala u mojoj zemlji. Riječ je o internoj borbi unutar vojnoobavještajnih struktura: jedne grupe koja je htjela zloglasne fotorolne iz Srebrenice držati skrivene, dok su se drugi zalagali za istinu o tome i trudili da ona izađe u javnost. Ova bitka se vodila preko moje i glava mojih kolega u jednoj holandskoj firmi. Znate, ko god je imao mučna iskustva s agentima tajne službe nije mu svejedno o tome pričati.
Također, teško je bilo sve “puzle” postaviti na njihovo mjesto. Opservirao sam špijunske intrige na mom poslu uz veliku dozu zbunjenosti i, priznajem, imao sam poteškoća da ispričam moju priču. I, na kraju, kada sam se već našao u središtu svih tih obavještajnih faca, mnogih informacija koje su kolale u vezi s tim skandalom zataškavanja fotorolni iz Srebrenice pa tako dolazile i do mene, odlučio sam u cijelu aferu dublje proniknuti i objaviti knjigu. Knjiga “De doofpotgeneraal”  objavljena je 2014. godine i dobro je prihvaćena.
Mediji su pisali o njoj, a godinu kasnije glavni lik iz knjige, bivši zapovjednik kopnenih snaga, general Van Bal (Baal) izjavio je kako sam sve izmislio, a bivši špijun ministarstva odbrane pokrenuo je potom sudsku parnicu. Ipak, Sud u Hagu u aprilu ove godine presudio je da je moja knjiga bazirana na dovoljno činjenica. General Van Bal i vojna tajna služba (MID) sada su osramoćeni. […]

Jeste li otkrili šta se tačno nalazilo na spornim fotorolnama?

– Ne, ali je općepoznato da su na tim zloglasnim, zataškanim fotorolnama fotografije ubijenih Bošnjaka Srebrenice. Te fotografije su snimljene dva dana nakon pada grada. One pokazuju da je Dutchbat još i prije nego što je počeo pokolj naroda znao da Srbi egzekutiraju Bošnjake. Također, tamo bi se mogle nalaziti fotografije vojnika Dutchbata koji su pomagali Srbima u deportaciji bošnjačkoga stanovništva.

Previše laži

“Casema afera” koštala je posla šefa MIDa i jednog visokopozicioniranog nižeg zvaničnika. Jeste li Vi tada čuli nešto novo o srebreničkom genocidu i stidite li se kao obični Holanđanin uloge Dutchbata?

– Jedan agent MID-a informirao me je na mom radnom mjestu tada u “Casema” da je fotorolna jednostavno zataškana da bi se holandski veterani iz Srebrenice kasnije zaštitili na teniskom terenu ili u kafani. Kao, nakon publiciranja fotografija oni bi se u slobodno vrijeme nekada mogli suočiti s prijateljima i biti propitivani o njihovoj ulozi u srebreničkoj drami, a to bi bilo neugodno za njih. Istina je potresna: fotodokazi [o početku] jednog genocida zataškani su u ladicama tako da bi veterani mirno i neometano popili čašu piva u kafani.
Njihov zadatak kao UN posmatrača ratnih zločina nad muškarcima koje su morali štititi postao je očigledno manje bitan od zaštite njihove reputacije kod prijatelja. Ispada da holandskom ministarstvu odbrane rasvijetliti jedan genocid apsolutno nije prioritet. Ne, u pitanju je stvara­nje slike i njegovanje dobrog imena naših momaka, o tome se radi.
Naravno, mene je užasno stid kao Holanđanina postupka vojnika Dutchbata. Kraljevske kopnene trupe trebale su narediti vojnicima da Bošnjake, u slučaju napada, zaštite od bosanskih Srba. Ministarstvo odbrane je njih trebalo osposobiti da ispune tešku misiju, ali je prioritet bio sigurnost Dutchbata, koji je spašavao vlastitu kožu.
Uzgred, moja kritika nije upućena individualno vojnicima Dutchbata. Odgovorno lice po zapovjednoj strukturi koje je trebalo štititi Boš­njake je Hans Couzy, komandant kopnenih trupa, i njegov zamjenik Ad van Bal (Baal). Oni nisu uradili svoj posao. Pazite, holandski vojnici ipak rade što trebaju, prave fotografije, filmuju šta se zbiva, a vojno rukovodstvo je to koje zataškava dokaze. Ministarstvo odbrane je napravilo nešto još gore, da danas, više od 20 godina nakon svega, još ne nudi odgovore na brojna pitanja. Naprotiv, mnogi veterani Dutchbata koji sada otvaraju tu knjigu su od tajne vojne službe zastrašivani, kako su mi i sami rekli. Ako si u ovoj zemlji tako nezgodan svjedok, riskiraš da se država okrene protiv tebe. Tako pokušavaju uzdrmati stubove na kojima stoji vaš život kao što su finansije, partner, posao i prijatelji. Pritisak je takav da te prisile da šutiš. Ja ipak mogu kao građanin o tome pričati.

Je li Srebrenica i dalje nacionalna trauma za Holandiju, kako tvrdite u knjizi, i šta je rješenje?

– Apsolutno. Taj proces je težak jer se u Holandiji o Srebrenici puno lagalo. U svakom slučaju, suštinski je da Ministarstvo odbrane pokaže transparentnost. Osim toga, oni neće moći dugo zloupotrebljavati tajnu službu da ušutkaju kritički opredijeljene vojnike i građane koji vlastitu priču o Srebrenici žele podijeliti s javnošću.

Arhivi tajnih službi

Ako su zataškane, gdje su te fotorolne, hoće li ikada biti prezentirane javnosti?

– Mislim da je nedavno Peter Ruten (Rutten) iz specijalnih policijskih snaga koje su vodile istragu o fotorolnama izjavio da je to u “nekom od arhiva” pohranjeno. Ista sudbina mogla bi biti i s izrađenim fotografijama. […]

 

 

Objavljeno drugo izdanje Generala zataškavanja

AMSTERDAM | 16. SEPTEMBAR 2016. – Drugo izdanje Generala zataškavanja, sa 8 novih poglavlja, prezen­tovano je danas u knjižari Scheltema. SALTO TV  je prenosilo izdavanje knjige, pogledajte video isječke sa istra­živačkim novinarom Philipom Drögeom, koji je dobio prvi primjerak od autora.

 

Poništena odluka o čuvenoj knjizi

DEN HAG | 12. APRIL 2016. – Apelacioni sud u Hagu je presudio danas da dokumentarni tri­ler General zata­škavanja više nije zabranjen. Medijska kuća ThePost­Online je snimala sjednicu Suda, pogle­dajte video isječke sa Giltayevim advokatom Jurianom van Groenendallom i sa trojicom apelacionih sudija.

 

Sud u Hagu zabranio knjigu o Srebrenici

BANJALUKA | 24. DECEMBAR 2015. – Autor je u knjizi General Zataškavanja  pisao o postojanju foto-rolne ko­ja sadrži snimke ratnih zločina, koja je netragom nestala u vojnoj laboratoriji. Knjigu je, međutim, sud u Hagu zabranio u Holandiji, piše Politika. Pročitajte više

 

Tekst Mladen Kremenović

24. decembar 2015.

Srpski dnevni list Politika           

 

Sud u Hagu zabranio knjigu o Srebrenici

Autor u knjizi „Dedofpotgeneral” [bosanski:  Generalu Zataškavanja] pisao o postojanju foto-rolne sa snimcima zločina koja je u haškoj labora­toriji nestala bez traga. Pročitajte manje

Banjaluka – Knjiga holandskog autora Edvina Giltaja, koja govori o delovanju holandskog bataljona u Srebrenici, zabranjena je u Holandiji od strane suda u Hagu.

Knjigu koja navodno delom kompromituje zvaničnu holandsku verziju događaja iz 1995. napisao je Edvin Giltaj, a sud je, kako prenosi „Dnevni avaz”, autoru zabranio distribuciju i prodaju knjige pod nazivom „Dedofpotgeneral” (Dedoofpotgeneraal). Zabranjene su i sve promotivne aktiv­nosti u vezi sa tom knjigom, pa je autor najavio sudsku tužbu.

U knjizi je, naime, reč o holandskom bataljonu u Srebrenici čiji je jedan pripadnik, prema navodima autora, zabeležio zločine u bazi u Potoča­ri­ma jula 1995. godine, ali je foto-rolna kasnije nestala bez traga u laboratoriji u Hagu. Autor optužuje bivšu pripadnicu holandske vojne obave­štaj­ne službe (MID) kao odgovornu za skandal Ministarstva odbrane u Hagu. Ova knjiga u prodaji je već godinu dana.

Holandski mediji su zaprepašćeni mogućnošću da ona bude zabranjena u zemlji proklamovanih sloboda. U ovom delu se navodi i to da bivša službenica MID-a smatra kako su događaji koji joj se pripisuju izmišljeni i da nije ni dobila priliku od autora Giltaja da ispriča svoju stranu priče.

Centralno mesto u knjizi, koja je dobila dobru recenziju bivšeg holandskog ministra Jana Pronka, zauzima sukob između dve strane unutar holandskog ministarstva odbrane u dramatičnim danima nakon zločina u Srebrenici. Autor je naveo kako je jedna strana po svaku cenu htela da uništi foto-rolnu na kojoj su zabeleženi zločini nad srebreničkim Bošnjacima u bazi holandskog bataljona UNPROFOR-a („Dačbat” u žargonu UN), dok je druga strana smatrala da ona ipak treba da bude dostupna širokoj javnosti. Prema rečima Giltaja, bivši holandski general Van Bal je hteo da zaštiti pripadnike „Dačbata” upravo držeći foto-rolnu daleko od očiju javnosti.

 

 

 

 

style='color:#FFFFFF'>Sinopsis

Den Hag / Delft, Holandija Srebrenica, Bosna i Hercegovina

 

 

 

 

 

 

 

Recenzije i pohvale

‘Detaljno opisano i dobro dokumentovano.’

— Jan Pronk, bivši ministar (koji je podnio ostavku zbog genocida u Srebrenici)

‘Sud poništava zabranu knjige. Istinitost knjige koju je napisao Edwin Giltay nije upitna.’

— Apelacioni Sud u Hagu

‘Gospodin Giltay je napisao impresivnu knjigu o svojim iskustvima. Smatram da je Ministar odbrane dužan pružiti pravi odgovor.’

— Sadet Karabulut, bivši zastupnica u Parlamentu

★★★★★

‘Tajna služba rasturena, vlada raskrinkana.’

Hebban, holandski sajt za književne kritike

‘Ova knjiga pokazuje jasnu potrebu za odlučnom vanjskom provjerom obavještajnih i tajnih službi.’

— Bram van Ojik, bivši zastupnik u Parlamentu

‘Zašto su poduzete toliko složene i kompleksne operacije zataškavanja?’

Al Jazeera

‘Zabrane knjiga spadaju u neku drugu eru. Pročitao sam knjigu i mogu je preporučiti svakome. Veoma je uzbudljiva.’

— Harry van Bommel, bivši zastupnik u Parlamentu

★★★★

‘Odgovarajući osvrt na jadnu borbu unutar komande vojske.’

Nieuwe Revu, holandski sedmični list

‘Ovo je važna knjiga o važnoj aferi u kojoj je tajna služba zadržavala dokaze ratnih zločina, na štetu posredno odabranog ali iznenađujuće brižnog civila.’

— Roel van Duijn, političar

‘Giltay proziva sve umiješane imenom. On daje datume, lokacije i njegova priča je uvijek odmjerena.’

Leidsch Dagblad, holandski dnevni list

‘General zataškavanja  šokantno otvara oči o tome kako djeluju naše tajne službe.’

— Philip Dröge, istraživački novinar

★★★★★

‘Gotovo da guši čitanje o tome kako se obavještajne službe organizuju oko nevinih civila kako bi im učinile život očajnim.’

Boekje Pienter, holandski vojni web sajt

‘Podsjeća na atmosferu slavne knjige Naš čovjek u Havani  od Grahama Greena, a koja je smještena u Delftu u kancelarijama kompanije za pružanje internet usluga …’

— Christ Klep, vojni historičar i autor Somalija, Ruanda, Srebrenica

‘General zataškavanja  je uzbudljivo čitati kao roman ali u kojem su razotkrivena prava imena.’

Checkpoint, holandski veteranski mjesečni list

‘Stvarnost je bizarnija i od najveće teorije zavjere. Ova knjiga pokazuje da je u stvari sve moguće, pa i u Holandiji – uključujući prijetnje.’

— Willem Middelkoop, pisac bestselera

‘Staloženim stilom pisanja, obraćajući pažnju na detalje, Edwin Giltay u Generalu zataškavanja  opisuje nespretnu akciju dva špijuna sa lošim manirima, kojoj je prisustvovao.’

Haarlems Weekblad, holandski sedmični list

‘Holandija je jedna vrsta prodavača na veliko kada su u pitanju zataškavanja. Potpuno prepoznajem ovu priču.’

— Roger Vleugels, specijalista za slobodu informacija

‘Edwin Giltay opisuje kako su njegova prava bila žrtvovana od strane države Holandije. Još jednom, potvrđen je razlog za sumnju da je država odgovorna za nestajanje neslavnog fotografskog filma’

— Marco Gerritsen i Simon van der Sluijs, advokati ‘Majki Srebrenice’’

‘Zašto vlada ne može biti iskrena? Važno je da se ova zagonetka riješi zauvijek.’

— Brenno de Winter, pisac i ekspert za sigurnost

‘Preporuka za knjigu! Knjigu o slanju špijuna i fotografskom filmu o Dutchbat III je prvo sud zabranio a sada je ponovo objavljena tako da svako može pročitati šta se zaista desilo u Holandiji.’

— Udruženje veterana Dutchbat III

‘Volio bih vidjeti da cijela knjiga zvana Srebrenica bude otvorena. Također trenutak kada vlada otkriva istinu oko Giltayeve priče, to bila dobra usputna pobjeda.’

— Hans Laroes, bivši glavni urednik holandskih TV vijesti (NOS News)

‘O izgubljenom fotografskom filmu, i o zamršenim intrigama i dimnim zavjesama koje se odnose na nestanak mogućeg dokaza ratnih zločina.’

de Volkskrant, holandski dnevni list

‘Slučajevi uzbunjivača kao što su Victor van Wulfen, Fred Spijkers i Edwin Giltay nisu pravilno istraženi. #zataškavanje’

— Jan Born, istraživački novinar

‘Obavezno štivo za svakoga ko želi saznati više o vladinoj špijunaži u praksi i opasnostima koje su neminovne za sve umiješane.’

— Holandski bibliotečki institut Biblion (1. recenzija)

‘Infiltriranje ljudi u preduzeća od strane tajnih službi nije ništa novo: pročitajte Generala zataškavanja  od Edwina Giltaya.’

— Victor van Wulfen, bivši pilot zračnih snaga

‘Autor opisuje na neodoljiv način prilično očiglednu operaciju tajnog agenta kojemu se suprotstavio u firmi za pružanje intenet usluga gdje je u to vrijeme radio. Njegov izvještaj o ovoj aferi je lako čitati kao triler.’

— Holandski bibliotečki institut Biblion (2. recenzija)

‘Smatram da je Edwinova knjiga vrlo čitljiva i vrijedi je pročitati: ona donosi vrlo osjetljiva i zanimljiva pitanja.’

— Caspar ten Dam, analitičar sukoba i organizator komemoracije Srebrenice u Hagu

‘Osobe na visokim pozicijama pokušavaju prikriti svoj nered, i bivaju kažnjeni sopstvenim nedelima. Da se ne radi o jako ozbiljnom slučaju, mogao bih shvatati priču Edwina Giltaya kao komediju.’

— LeesKost, holandski književni blog

‘Sve ovo je stvarno – u glavnoj ulozi Vojna obavještajna služba, trči oko Edwina i razbacuje sve naokolo.’

— Jehanne van Woerkom, autor Bog Plače: dokument Srebrenica

‘Čita se kao avanturistička knjiga za dečake.’

PhotoNmagazine, bivši holandski magazin

‘Dobro je vidjeti da je ovo prijavljeno.’

— Arnold Karskens, ratni dopisnik

‘Marihuana je ovde dozvoljena, ali ne i knjiga o Srebrenici.’

Vesti, srbijanske dnevne novine

‘Ako je sve ovo istinito, onda je Holandija čak i čudnija zemlja nego što sam smatrao zadnjih godina.’

— Chris van der Heijden, historičar

‘Zvuči kao holivudska produkcija, ali to je istinita priča.’

Student, slovenski omladinski portal

‘Pročitajte ovu uzbudljivu knjigu! Tada ćete znati šta se dešava i šta se može dešavati.’

— Metje Blaak, autor i stručnjak za prostituciju

‘Ovaj triler je dobro štivo za čitanje a priča se i zaista dogodila. A kada imate priliku još čitati o vladinoj špijunaži?’

— Amsterdam FM

‘Još uvijek je misterija zašto je nižestepeni Sud presudio kako jeste. Izgleda da su Generala zataškavanja  neki smatrali previše eksplozivnim.’

— Jurian van Groenendaal, medijski advokat

‘Tijekom žalbe protiv zabrane knjige, odmah je postalo jasno da Edwin Giltay ima još dokaza: 30 prema jedan.’

Schrijven Magazine, holandski mjesečnik za pisce

Komentarišući sudski slučaj: ‘Špijuni su navikli da mijenjaju realnost. Oni manipulišu istinom.’

— pukovnik van službe Charlef Brantz, bivši vršilac dužnosti zapovjednika sektora za sjeveroistočnu Bosnu UNPROFOR-a

General zataškavanja  je zabranjen u Holandiji sudskom naredbom. Giltay je porekao da je iznio lažne informacije, i 2016. godine zabrana je poništena na Apelacijskom sudu u Hagu.’

Koran Sindo, indonezijski dnevni list

‘Voljela bih vidjeti bosanski prijevod Generala zataškavanja.’

— Mirsada Čolaković, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Holandiji

‘Zataškavanje, cenzura i sjenka genocida koji je mogao biti spriječen. Svi sastojci trilera su tu, samo što autor, Edwin Giltay, nije morao ništa izmisliti.’

+31 Mag, italijanski časopis

‘Oni radije drže sve u tajnosti, kako ne bi došlo do zahtjeva za naknadu štete. Njima nisu bitni ni pravda ni istina.’

— Remko de Bruijne, Dutchbat III veteran

‘Uzbudljiv dokumentarni triler o skandalu vezanom za nestanak foto-rolne u jednoj laboratoriji u Den Hagu koja prikazuje ratne zločine.’

Dnevni Avaz, bosanskohercegovački dnevni list

‘Ministarstvo odbrane ne vidi potrebu da komentariše sadržaj knjige.’

— Ank Bijleveld, ministar odbrane

Napomena: Uprkos cjelokupnoj podršci i ukidanju zabrane knjige, neke od vlasti u Holandiji još uvijek nisu priznale svoju krivicu za počinjenu grešku. Završna riječ o ovoj aferi još uvijek nije izrečena.

 

 

 

Preuzimanja

 

 

 

 

 

Razotkrivena priča koje je bila jednom zabranjena, raskrinkavajući špijune
i otkrivajući zlokobnu zavjeru da se prikrije holandski neuspjeh u Srebrenici

 

 

Razotkrivena priča koje je bila jednom zabranjena, raskrinkavajući špijune

i otkrivajući zlokobnu zavjeru da se prikrije holandski neuspjeh u Srebrenici

 

 

40+

Preporuka

Od poslanika, historičara itd.

2

Sudska slučaja

Pobjeda za slobodu štampe

  300+

Članaka

Široka pokrivenost knjige

40

Država

Prisustvo na 6 kontinenata

 

 

 
Edwin Giltay

Autor

Edwin F. Giltay (Den Hag, Nizozemska, 1970) je samostalni urednik holandsko-indonezijskih korijena. Gospodin Giltay je radio kao tehnički pisac za IBM i kao asistent za menadžment za Deloitte. Nekoliko godina je uređivao knjige i publikacije na temu društvene kritike.

Da li biste željeli kontaktirati autora? Molimo, pošaljite email – po mogućnosti na engleskom ili holandskom jeziku – na

 

ZASLUGE ZA FOTOGRAFIJE: NASLOVNICA EDWINA GILTAYA VLASNIŠTVO Marco Bakker, CC BY-NC. FOTOGRAFIJA JANA PRONKA VLASNIŠTVO Sebastiaan ter Burg, CC BY-SA 2.0. FOTOGRAFIJE SADET KARABULUT I JASPERA VAN DIJKA VLASNIŠTVO BAS STOFFELSEN, SP, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA BRAMA VAN OJIKA VLASNIŠTVO. TFOTOGRAFIJA HARRY VAN BOMMELA VLASNIŠTVO GOVERT DE ROOS, SP, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA ROELA VAN DUIJNA VLASNIŠTVO ROB MIEREMET, CC0. FOTOGRAFIJA HANSA LAROESA VLASNIŠTVO Carl Koppe­schaar, CC BY-SA 2.5. FOTOGRAFIJE PHILIPA DRÖGEA I BRENNO DE WINTERA VLASNIŠTVO John Melskens. FOTOGRAFIJA WILLEMA MIDDELKOOPA VLASNIŠTVO GOVERT DE ROOS, wi­ki­portret, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA ROGERA VLEUGELSA I JEHANNE VAN WOERKOM VLASNIŠTVO JAY ACHTERBERG. FOTOGRAFIJA ARNOLDA KARSKENSA VLASNIŠTVO wi­ki­portret, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA CHRISA VAN DER HEIJDENA VLASNIŠTVO SARA VAN DER HEIJDEN, Wiki­portret, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA VICTORA VAN WULFENA VLASNIŠTVO Gabriëls foto­grafie and Van Wulfen. FOTOGRAFIJA METJE BLAAKA VLASNIŠTVO John Melskens. FOTOGRAFIJA MIRSADE ČOLAKOVIĆ VLASNIŠTVO BOSANSKOHERCEGOVAČKA AMBASADA U HAGU. FOTOGRAFIJA DRŽAVNOG OMBUDSMENA REINIERA VAN ZUTPHENA VLASNIŠTVO HOLANDSKA VLADA, CC BY-SA 3.0. FOTOGRAFIJA ANK BIJLEVELD VLASNIŠTVO Tech Sgt. Vernon Young Jr., CC BY-SA 2.0. FOTOGRAFIJA EDWIN GILTAY VLASNIŠTVO Roberto Dresia. CC BY-SA 3.0. Pozadina ovoga je iz rawpixel.com / Freepik. SVE PRIKAZANE FOTOGRAFIJE SU UMANJENE U ODNOSU NA NJIHOVU ORIGINALNU VELIČINU I VEĆINU S UKLONENIM POZADINOM. Pozadina nekih fotografija je iz rawpixel.com / Freepik. VIDEO ZASLUGE: UVODNA ŠPICA ‘PONIŠTENA ZABRANA O JAVNOM KOMENTARISANJU’ VLASNIŠTVO Hebban.nl. VIDEO ISJEČAK ‘PONIŠTENA ZABRANA KNJIGE’ JE UZETA IZ DIJELA TV VIJESTI ‘Het verboden boek, aflevering 3 Censuur’ KOJE JE OBJAVIO THEPOSTONLINE. VIDEO ISJEČAK ‘ZABRANJENA KNJIGA PONOVO OBJAVLJENA’ JE UZET IZZ TV IZVJEŠTAJA ‘Boekpresentatie: Edwin Giltay, De doofpotgeneraal’ by SALTO TV. KOJE OBJAVILA SALTO TV. VIDEO ISJEČAK ‘MINSTAR ODBRANE MORA ODGOVORITI’ UZET JE IZ PRILOGA TV VIJESTI ‘Klokkenluider Edwin Giltay vecht tegen Defensie voor eerherstel’ OD HART VAN NEDERLAND SA HOLANDSKE NACIONALNE TELEVIZIJE SBS6. ZASLUGE ZA IKONE: Simboli zastave c/o Freepik od www.flaticon.com. IKONE IZ VIJESTI I SEKCIJA ZA RECENZIJE SU KOPIRANE SA NJIHOVIH WEB STRANICA. IKONA BIZNISMEN I BLOGGER VLASNIŠTVO Freepik od flaticon.com, CC BY 3.0. ZASLUGE ZA KARTE: KARTA EVROPE JE PRILAGOĐENA VERZIJA VLASNIŠTVO Tinazul, CC BY-SA 3.0.

 

© 2021, GENERALZATASKAVANJA.COM IDITE NA MOBILNU WEB SITE